Potvrđivanje konsekventa
Tretira neki ishod kao dokaz određenog uzroka, iako isti ishod može proisteći i iz drugih uzroka.
Koristite polje za pretragu da filtrirate po nazivu, alternativnom nazivu ili opisu. Svaki unos otvara posebnu stranicu sa definicijom, primerom i detaljnijim objašnjenjem.
Nijedna logička greška ne odgovara vašoj pretrazi. Pokušajte sa širom ključnom rečju.
Ove greške se odnose na neispravnu logičku formu ili pokvarenu strukturu argumenta.
Tretira neki ishod kao dokaz određenog uzroka, iako isti ishod može proisteći i iz drugih uzroka.
Pretpostavlja da, ako je neki uslov odsutan, i ishod mora biti odsutan, iako ishod može nastati i na druge načine.
Koristi silogizam sa četiri pojma umesto tri, često zato što ključni pojam menja značenje.
Izvodi silogistički zaključak koji veći pojam raspodeljuje šire nego što premise dozvoljavaju.
Izvodi silogistički zaključak koji manji pojam raspodeljuje šire nego što premise dozvoljavaju.
Širi naziv za nevažeće poteze u propozicionoj logici gde zaključak ne sledi valjano iz premisa.
Pogrešno koristi reči poput svi, neki ili nijedan, tako da zaključak ide dalje od onoga što premise podržavaju.
Koristi neispravan silogizam ili odnos među kategorijama, pa zaključak ne sledi logički.
Koristi zajednički srednji pojam u silogizmu bez pravilnog povezivanja kategorija, pa zaključak ne sledi.
Ove greške se oslanjaju na slabu potporu, obmanjujuće uokviravanje, loše dokaze ili retoričke prečice.
Napada osobu koja iznosi argument umesto da se bavi samim argumentom.
Oslanja se na nejasno ili klizavo formulisanje koje se može razumeti na više načina.
Koristi ličnu priču ili izdvojen primer kao da je dovoljan da dokaže široku tvrdnju.
Tretira tvrdnju kao istinitu uglavnom zato što ju je izgovorila autoritativna figura ili stručnjak, bez dovoljno potkrepljujućih dokaza.
Tretira poželjne ili nepoželjne posledice kao dokaz da je sama tvrdnja istinita ili neistinita.
Gura publiku ka zaključku izazivanjem emocija umesto davanjem čvrstih razloga.
Oslanja se na strah ili uzbunu da bi navela na prihvatanje tvrdnje umesto da je potkrepi valjanim rezonovanjem.
Koristi pretnje, prinudu ili mogućnost kazne umesto stvarnih razloga.
Tvrdi da je nešto istinito ili neistinito samo zato što nije dokazano suprotno.
Pretpostavlja da je nešto dobro, ispravno ili bezbednije samo zato što se naziva prirodnim.
Tretira saosećanje ili samilost kao da su dokaz da je neka tvrdnja istinita ili opravdana.
Pretpostavlja da će se nešto dogoditi samo zato što bi moglo da se dogodi ili deluje verovatno.
Ismeva neki stav kako bi delovao lažno umesto da ga zaista pobije.
Tvrdi da je nešto ispravno ili poželjno uglavnom zato što se tako dugo radilo.
Ponavlja tvrdnju toliko često da se samo ponavljanje koristi da bi delovala istinito.
Tretira popularnost ili javno odobravanje kao dokaz da je neka tvrdnja istinita.
Nudi razloge koji zapravo ne opravdavaju zaključak koji se iznosi.
Podstiče prihvatanje tvrdnje zato što je navodno već prihvata mnogo ljudi.
Ugrađuje zaključak u premisu, pa argument pretpostavlja ono što tek treba da dokaže.
Prebacuje odgovornost za dokazivanje tvrdnje na druge umesto da je neposredno potkrepi.
Bira samo one dokaze koji podržavaju zaključak, dok zanemaruje relevantne dokaze koji ukazuju na suprotno.
Ponavlja zaključak drugim rečima umesto da pruži nezavisnu potporu za njega.
Pretpostavlja da ono što važi za delove mora važiti i za celinu.
Tvrdi da je neka razlika besmislena samo zato što je granica između slučajeva postepena ili nejasna.
Pretpostavlja da ono što važi za celinu mora važiti i za svaki njen deo.
Menja značenje ključne reči ili fraze usred argumenta.
Pretpostavlja da je sadašnje značenje reči ili istinitost tvrdnje određena njenim istorijskim poreklom.
Pretpostavlja da neka tvrdnja mora biti lažna samo zato što je argument za nju bio slab ili pogrešan.
Nepravilno prenosi neko svojstvo sa delova na celinu ili sa celine na delove.
Izvlači reči iz njihovog okruženja tako da deluju kao da znače nešto drugo.
Tretira dve stvari kao sličnije nego što zaista jesu, koristeći slabo poređenje da bi podržala zaključak.
Pripisuje izjavu, motiv, izvor ili uzrok pogrešnoj osobi ili pogrešnom faktoru.
Tretira dve stvari kao uzročno povezane bez dovoljno dokaza da je jedna zaista uzrokovala drugu.
Tretira dve stvari kao uzročno povezane, ili pripisuje zaslugu ili krivicu, bez dovoljno dokaza.
Uokviruje situaciju kao da postoje samo dve mogućnosti, iako ih ima više.
Tretira dve stvari kao moralno, logički ili praktično ekvivalentne iako su razlike važne.
Izvodi široko pravilo ili zaključak iz premalo, preusko odabranih ili nereprezentativnih dokaza.
Pretpostavlja skrivenu nameru, tajnu koordinaciju ili namerni plan bez dovoljnih dokaza.
Pretpostavlja da prethodni nasumični ishodi čine drugačiji budući ishod verovatnijim, iako su događaji nezavisni.
Sudi o tvrdnji prema tome odakle potiče, a ne prema kvalitetu same tvrdnje.
Odbacuje osobu ili tvrdnju povezivanjem sa nekim ili nečim nepoželjnim umesto da se bavi samim rezonovanjem.
Preskače sa malog ili nereprezentativnog uzorka na širok zaključak.
Izlaže razloge koji mogu zvučati relevantno, ali zapravo ne odgovaraju na spornu tačku.
Pravi poređenje bez navođenja sa čim se nešto poredi ili po kom standardu.
Prikazuje neslaganje kao dramatičan sukob iako stvarni jaz može biti manji ili nijansiraniji.
Koristi međusobno nedosledne odbrane odjednom, nadajući se da će neka od njih uspeti.
Postavlja pitanje koje krišom unosi nedokazanu pretpostavku.
Pretpostavlja da kompromisna pozicija mora biti tačna samo zato što se nalazi između dve krajnosti.
Povlači se na sigurniju i lakšu tvrdnju kada je izazvana, a zatim se vraća jačoj i kontroverznijoj tvrdnji kada pritisak prođe.
Menja standard dokazivanja ili uspeha nakon što je prvobitni standard već ispunjen.
Odbacuje realističnu opciju zato što nije savršena, poredeći je nepravedno sa idealizovanom alternativom.
Štiti opštu tvrdnju tako što redefiniše grupu kad god se pojavi protivprimer.
Tretira nešto kao lažno samo zato što deluje teško zamislivo, razumljivo ili uverljivo.
Unapred diskredituje neku osobu kako bi sve što kaže bilo odbačeno pre nego što se uopšte razmotri.
Pretpostavlja da je, zato što se jedna stvar dogodila posle druge, prva morala da uzrokuje drugu.
Koristi bujicu reči, složenost ili detalje da stvori utisak dokaza bez stvarnog dokazivanja poente.
Koristi rezonovanje koje bi, kada bi bilo prihvaćeno, opravdalo mnogo više nego što govornik verovatno namerava.
Uvodi skretanje pažnje koje odvlači fokus sa glavnog pitanja.
Tretira apstraktnu ideju ili oznaku kao da je konkretna stvar sa nezavisnim postojanjem.
Gleda unazad na prošle događaje kao da je ishod od početka bio neizbežan.
Izbacuje mnogo slabih tačaka odjednom tako da postaje teško odgovoriti na svaku pojedinačno.
Tvrdi da će relativno mali prvi korak neizbežno pokrenuti lanac krajnjih posledica.
Selektivno primenjuje standarde i pravi izuzetak kada pravilo postane nezgodno.
Pogrešno predstavlja suprotno stanovište kako bi ga bilo lakše odbaciti.
Nastavlja da brani ili održava nešto uglavnom zato što je u to već uloženo vreme, novac ili trud.
Selektivno izdvaja obrazac ili grupu nakon činjenice dok zanemaruje širu celinu dokaza.
Odgovara na kritiku optuživanjem kritičara za slično ponašanje umesto da se bavi samom kritikom.